Dragutin Janković (Zagreb,1946.)

Evo još jednoga pravog miprovca. Najvjerniji i najvrjedniji izlagač na pratećim izložbama na skupovima MIPRO. Ako pametni znaju čemu služi pojas, Dragutin još dodatno zna čemu služe izložbe na skupovima MIPRO. Ranih devedesetih, slijedeći tragove Tesle i njegovih sljedbenika, pokrenuo je radiokomunikacijsku tvrtku Micro-Link kao obiteljski biznis i uspio se plasirati na tržište kao vrlo kompetentan ponuđač  sofisticiranih komunikacijskih rješenja. U tome su mu svakako pomogli stalni nastupi na miprovim izložbama na kojima uvijek ima savršeno uređen štand na poziciji preko puta ulaza u Kongresnu dvoranu. Ne možete ući u Kongresnu dvoranu – mjesto ključnih događanja na skupovima MIPRO – a da se ne „očešete“ o Micro – Link. Zgodno. Kada bolje upoznate Dragutina i sami ćete ga potražiti jer ćete od njega najbolje doznati dokle su u svijetu stigle radiokomunikacije i dokle je u tome stigao Micro-Link, a to znači i Hrvatska. Dragutin brzo prihvaća najnovija tehnološka rješenja i plasira ih u okruženju. Vrlo česti je predavač, zajedno sa svojim suradnicima, na seminarima koje organizira MIPRO. Sve što priča na seminarima poslije u živo demonstrira na izložbenom štandu. To je u najboljoj tradiciji ranih skupova MIPRO. Nema tu prodaje magle. Što ne možeš dokumentirati, ne govori o tome. Dragutin svojim nastupima svakako nadprosječno doprinosi kvaliteti skupova MIPRO.

Na skupu MIPRO 2011 dodijeljeno je najviše priznanje koje MIPRO nekome daje – Povelja MIPRO za izuzetne zasluge u razvoju ICT-a, elektronike i mikroelektronike  - njegovoj tvrtki Micro-Link. Budimo iskreni - to je u prvom redu priznanje Dragutinu, jer Micro-Link njegovo je dijete. A svakom pravom ocu je ljepše kad priznanje dobije njegovo dijete, a ne on sam. (Nešto stariji miprovci možda će se sjetiti Makarenka i njegove Pedagoške poeme!).

Ono što je kod Dragutina lijepo je sposobnost pronalaženja smiješnih strana „ozbiljnih“ stvari te se ponekada smije u „ozbiljnim“ situacijama. I kada se jako žuri naći će malo vremena da ispriča ili čuje novi vic. Nije tu ništa čudno – pravi vicevi ozbiljna su stvar. I sasvim na kraju - pravi je miprovac - od glave do pete. A to ne može biti netko bez smisla za humor.
Nadamo se da će uvijek biti s nama. I da će bar malo biti „otkačen“.

Petar Biljanović

26. prosinac 2012