Milan Bobetko (Sombor, Srbija, 1946.)
 Milan je posebna priča. Svoj, svojeglav, neovisan i principijelan. Drugi po redu predsjednik MIPRO-a, odmah nakon Marka Pavkovića. Kada je MIPRO 1992. registriran kao Hrvatsko društvo MIPRO izabrali smo Milana za prvog predsjednika novoga društva. Kada je Društvo MIPRO 1997. opet preimenovano u Hrvatsku udrugu MIPRO, Milan je postao prvi Predsjednik Udruge. Bila su to ne baš povoljna vremena za skupove, mnogi skupovi su propadali ili mijenjali imena. MIPRO je ostao svoj. Spasila ga je čvrsta povezanost s industrijom koja je držala tri „ćoška“ miprove kuće. Spasilo ga je prijateljstvo među ljudima koji su stvarali MIPRO i osjećaj da rade nešto značajno i veliko. MIPRO nije lutao u oblacima, bio je čvrsto uronjen u realnost. To je uvijek bila njegova presudna vrlina i to ga je održalo i u najnepovoljnijim situacijama. Bila je to zasluga i našega Milana koji je kao jedan od čelnika HEP-a nesebično pomagao MIPRO-u. Kada je u Rijeci rasformiran Klub privrednika, u kojem je svoj prostor imao i MIPRO, MIPRO se doslovno našao na ulici. Milan je osigurao prostor za MIPRO u jednoj od zgrada Elektroprimorja u Rijeci, u ulici Nikole Tesle, i time omogućio rad na pripremama skupova MIPRO. Milan je unatoč visokoj poziciji u HEP-u uvijek našao vremena da sjedne s čelnicima MIPRO-a i nađe rješenje za neki problem.
Pomagao je MIPRO na različite načine, no nećemo sad o tome, duga je i druga je to priča.
Milan je i kao hepovac i kao miprovac bio zagovornik domaćih tehnologija i veliki protivnik rasprodaje nacionalnih bogatstava. Dokazivao je da kroz privatizaciju puno toga ne prodajemo već poklanjamo strancima. Dokazivao je da se struja ne može smatrati (samo) robom i to samo zato što ima cijenu izraženu u novčanim jedinicama. Sjetimo se samo cijene mozga iz tih vremena! Struja nije roba, struja je fenomen, govorio je i pisao Milan u svojim analizama kojima je dokazivao da elektroenergetske sustave treba čuvati kao nacionalno bogatstvo, a ne prodavati.
 MIPRO-u služi na čast da je tako govorio i pisao njegov predsjednik.
Bio je istinski domoljub ali ne onaj koji drži ruku na srcu već onaj koji drži mozak u glavi! Kamo lijepe sreće da je takovih više nauštrb onih prvih.
Između ostaloga bio je i francuski đak pa stoga nije čudno da citira – Lorda Byrona! Kad god ga sretnem, „istrese“ mi jedan aforizam po principu svaki tjedan aforizam jedan. Sad mi je žao što ih nisam zapisivao. Svi su bili pomalo cinični, a cinizam je znak vrhunske inteligencije i sposobnosti razumijevanja stvarnosti. Jedan aforizam ipak sam dobro zapamtio. Pripada gore spomenutom Lordu Byronu: Tek kada postaneš bogat, shvatiš koliko je svijet plemenit!
Milan, naravno, nikada nije došao u priliku da shvati koliko je svijet plemenit! Šteta!
Petar Biljanović 21. studeni 2012 |