Mihajlo Filiferović (Bor, Srbija,1922.)
A s kim bi drugim počeli? Kada biste pitali osobe koje dobro poznaju MIPRO od samih njegovih početaka da vam opišu MIPRO sa samo dvije riječi odgovor bi mogao biti: Mihajlo Filiferović. Da ste štedljivi na riječima pa pitali da isti pojam opišu pomoću jedne jedine riječi, odgovor bi vjerojatno bio: Fićo. I ne bi ni u čemu pogriješili. Fićo je Filiferovićev nadimak, tako ga oduvijek zovemo. To je dugo vremena bilo drugo ime za MIPRO, koje je odjekivalo po cijeloj tadašnjoj državi.
 Fićo je veći dio životnog vijeka proveo kao oficir, koji je zbog određene doze neposlušnosti i svojeglavosti bio prijevremeno penzioniran u Rijeci. Kao oficir poluilegalno je završio Tehnički fakultet u Mariboru. Sredinom sadamdesetih ide u mirovinu još relativno mlad. Nije imao smisla za ribičiju, pa se aktivirao u tadašnjem Društvu inženjera (DSEIT) u Rijeci. Legenda kaže da su koncem 1977. u DSEIT dolutali „neki ljudi“ i pitali Fiću da li DSEIT može organizirati seminar o primjeni mikroprocesora za njihove inženjere. Fićo je uvijek dobro kontrolirao svoje osjećaje i ničim nije pokazao da nema pojma o čemu se radi. Ali je zato kao iz puške opalio: Kako da ne, pa mi se upravo time bavimo! Fićo je bio jedan od onih ljudi koji znaju da nije važno nešto znati već da je važno znati ljude koji to nešto znaju. I počeo je nazivati ljude koji to znaju. Bili su to među ostalima Miodrag Mika Lorencin u Rijeci, Peter Šuhel u Ljubljani, Branko Souček zvani Pan u Zagrebu. I tako je nastao prvi seminar o primjeni mikroprocesora u tadašnjoj državi, održan u siječnju 1978. paralelno u Rijeci i u Bujama (Digitron!). Uz vrsne predavače Fićo je na seminar doveo i industriju koja ga je podržala: Digitron, Končar, INA rafinerija Rijeka, Elektroprimorje Rijeka, Privredna komora Rijeka... Bio je to zdrav i čvrst temelj ne samo prvih skupova MIPRO već i svih ostalih do danas.
Treba istaknuti da je ovaj seminar održan samo sedam godina nakon pojave mikroprocesora u svijetu i samo dvije godine nakon pojave BYTE-a. Zahvaljujući Fići bili smo u korak sa svijetom.
 Seminar je ponovljen i iduće godine, ubrzo se pretvorio u veliki skup bogat raznovrsnim sadržajima, i tako 35 puta za redom. Rastao je, okupljao je ljude iz industrije, znanosti, obrazovanja, uprave. Okupljao je ljude i institucije koje su diktirale razvoj ICT-a u ovom dijelu Europe. Iako je veliki broj miprovaca sudjelovao u tome Fićo je neosporno bio lider i to svi priznaju - nekad i sad.
Neću nabrajati sve funkcije koje je Fićo imao u MIPRO-u. Te funkcije ne dodaju Fići ništa na vrijednosti, ali zato Fićo dodaje njima.
Fićo je vrlo uspješno vodio MIPRO i u situacijama koje MIPRO-u nisu bile sklone. Savezni ETAN, koji je svake godine organizirao veliku Yu-konferenciju koja je pokrivala elektroniku, telekomunikacije, automatiku i nuklearnu tehniku, nije bio oduševljen pojavom skupa MIPRO u Rijeci i Opatiji jer je bio izvan njegove kontrole. Otac ETAN-a, akademik Rajko Tomović, vjerojatno najveće ime koje je Jugoslavija imala u domeni tehničkih znanosti (otac teorije osjetljivosti i otac prvog robota druge generacije-vidjeti Izvještaj Rimskoga kluba, 1982.) dolazio je u Rijeku i Opatiju nagovarati organizatore MIPRO-a da odustanu od MIPRO-a ili bar da MIPRO stave pod kontrolu ETAN-a. Fićo to nije htio dozvoliti ni po koju cijenu. Što da se radi? Machijavellisti kažu: prijatelje drži blizu, a neprijatelje još bliže. I Fićo je došao na spasonosnu ideju. Godine 1983. formiran je Znanstveni savjet MIPRO-a, a za njegovog prvog predsjednika Fićo je predložio - Rajka Tomovića. Rajko je kao savjestan čovjek dobro obavljao svaki povjereni mu zadatak i uskoro je postao ono što se zove - katolik veći i od Pape. Sada su MIPRO-u sva vrata bila otvorena.
Tako je radio Fićo.
Fićo je rođeni strateg i taktičar. Čovjek je izuzetnih manira (talijanskog je porijekla!), čovjek velike radne energije i čovjek koji zna prepoznati ljude koji su kreativni. Rutineri ga nisu zanimali i s njima nije želio traćiti vrijeme. Imaš li ideju, dođi. Nemaš li ideju – magla.
Autor ovoga teksta radio je s Fićom niz godina i zahvaljujući njemu imao je motivaciju da izdrži trideset i nešto godina rada učeći druge i učeći od drugih na skupovima MIPRO. Najviše je naučio od Fiće i to sa zadovoljstvom priznaje.
Dragi Fićo, dugo nam živio!
Petar Biljanović 11. rujan 2012 |