Zašto reindustrijalizacija?
Hrvatsku je prije dvadesetak godina zahvatio val deindustrijalizacije kao direktna posljedica divlje pretvorbe ranijeg društvenog vlasništva u državno. Ugledni američki ekonomist John Kenneth Galbright, otac prvog američkog ambasadora u Zagrebu, rekao je u jednom intervjuu da je jugoslavenski (a time i hrvatski) koncept društvenog vlasništva bio puno bliži zapadnom konceptu privatnog vlasništva nego krutom sovjetskom konceptu državnog vlasništva. Znali su to i naši susjedi Slovenci koji su ranije društveno vlasništvo pretvarali direktno u privatno podjelom dionica zaposlenicima i građanima. Uz taj koncept pretvorbe, uz programiranu inflaciju, očuvali su radna mjesta i proizvodnju. Ne 100%, ali u puno većoj mjeri nego mi. Kod Slovenaca, bar u devedesetim godinama, nije bilo značajnije deinstrijalizacije. Što je bilo sa slovenskom industrijom nakon ulaska u EU, to je posebna tema u koju ovdje nećemo ulaziti.
Za razliku od Slovenije, kod nas je pretvorbom u velikoj mjeri uništena industrija. Manje više, sve je propalo. Država je naprosto ranije društveno vlasništvo preimenovala u državno i uglavnom ga „pretvorbom“ uništila i tako se riješila Đodanovskih „socijalističkih mastodonata“. Imalo je to svoju ne samo ekonomsku već i pseudopolitičku dimenziju. Hrvatska je u velikoj mjeri ostala bez industrije. Na svu sreću, neki su ipak opstali. Velika je sreća da je npr. opstao Končar - Elektroindustrija, zahvaljujući velikom znanju koje posjeduju končarevci. Zasluga je to i uprave Končara, posebno gospodina Darinka Bage, predsjednika uprave, uglednog inženjera i menadžera, k tome Miprovca, koji je skoro cijeli radni vijek proveo u Končaru.
Velika recesija u koju smo upali, prvenstveno našom krivnjom, jasno pokazuje da više trošimo nego proizvodimo. Da više uvozimo nego izvozimo. Dugovi rastu i rasti će tako dugo dok ne počnemo proizvoditi. Drugog izbora nemamo. Izbor da rasprodamo zemlju nije izbor. To je izdaja nas samih, naše djece i naših unuka.
Dakle, pred nama je povratak industrije u Hrvatsku ili reindustrijalizacija. Tu ćemo se, bar mi u MIPRO-u, vjerojatno složiti. Teže ćemo se složiti oko izbora grana industrije. To ne mogu biti industrije iz prve polovine prošlog stoljeća na način prve polovice prošlog stoljeća. To ne mogu biti zagađivači. Ali mogu biti one grane industrije koje ne zagađuju. To su skoro sve industrije temeljene na tehnologijama koje su ekološki prihvatljive i koje imaju epitet visoke. Ne zaboravimo ICT. Ne zaboravimo, naravno, niti brodogradnju i ne zaboravimo da je ona najstariji hrvatski brand, puno stariji od tehnološki bezvrijednog turizma u kojega se toliko zaklinjemo.
Gospodin Vladimir Ferdelji napisao je makroplan koji odgovara na niz pitanja o temi reindustijalizacije Hrvatske. Zdravko Mršić također puno piše i govori o tome. Nadam se da će se odazvati pozivu da dođu na MIPRO 2012 i kažu nešto na tu temu. Nadam se da će se odazvati i političari koji su ti kojih se ta tema najviše tiče. Mada oni možda i nisu pretjerano toga svjesni! Osvijestimo ih. Pogotovo one pametne. Neka dođu na MIPRO 2012.
Jer pametni znaju čemu služi MIPRO.
16. siječanj 2012 |