Goran Radman (Ogulin, 1957.)
 Jedan od rijetkih koji je MIPRO shvatio od prve. U MIPRO je došao kao prvi direktor Microsofta Hrvatska. I odmah je postao njegov poklonik i osoba na koju MIPRO uvijek može računati. U doba njegovog čelništva u Microsoftu Hrvatska pokrenuta je velika Microsoftova tehnološka konferencija WinDays koja se prvih godina održavala također u Opatiji, uvijek u travnju. Kako su WinDaysi i MIPRO vrlo različito koncipirani ICT događaji, svaki sa svojom publikom, koja se tek djelomično preklapa, nije bilo konkurencije među njima. Dapače, odlično smo surađivali i surađujemo. Za dobre aktere na sceni uvijek ima mjesta. Na skupu MIPRO 2002. Goran je prezentirao plenarnu temu Istraživanja i razvoj u Microsoftu pri čemu je pokazao kako jedna velika multinacionalna kompanija pristupa razvojnim poslovima.
Nakon Microsofta Hrvatska Goran je vodio Microsoft Adriatic, a potom prelazi u visoko učilište Vern na funkciju dekana.
Birali smo ga u Predsjedništvo MIPRO-a na zadnjoj skupštini udruge. Računamo na njega i na njegov angažman. Naš je u svakom pogledu. I drago nam je što je s nama. Na skupu MIPRO 2012 vodio je okrugli stol o reindustrijalizaciji Hrvatske gdje je postavljanjem pravih pitanja Joži Mencingeru i Ljubi Jurčiću omogućio da se sagleda bespuće povijesne zbiljnosti kojim kroče naša industrija, gospodarstvo i društvo bez ozbiljnijih znakova da će se išta promijeniti i da se želi promijeniti.
Nedavno je izabran za glavnog ravnatelja HRT-a kao čovjek s izrazitim pogledom u budućnost. Bit će zanimljivo vidjeti što će jedan miprovac napraviti na čelu najveće medijske kuće. Uopće ne sumnjamo da će to biti vrijedan rezultat. Nadamo se da će ozbiljne, među njima i tehnološke teme, dobiti svoj prostor na HRT-u koji neće biti inferioran u odnosu na narodnjake i slične kvake. Živimo naime od prvoga mada neki dobro žive i od drugoga.
Želimo Goranu da uspije! Ne zbog Gorana, već zbog Hrvatske i, naravno, Hrvatske Radio Televizije. Dovoljno je mlad da ga vodi entuzijazam i dovoljno star bude mudar. Uspjet će.
Petar Biljanović 5. prosinac 2012 |