Kraj industrijskih revolucija — ili tek početak nove vrste evolucije?

Pitanje "Je li ovo kraj industrijskih revolucija?" može se činiti provokativnim, ali zapravo otkriva dublju istinu: više nismo u doba revolucija koje dolaze u valovima – sada smo u vremenu kontinuirane evolucije. Svijet više ne čeka desetljećima na promjenu – promjena je postala stalna.

Digitalna transformacija je odradila svoju ulogu – računalizacija, povezivost i automatizacija postale su svakodnevica. No sada ulazimo u eru inteligentne kooperacije, u kojoj umjetna inteligencija ne preuzima poslove – već ulazi u partnerstvo. Sustavi više nisu samo alati, nego aktivni suigrači. To nas vodi do redefinicije odnosa čovjek–stroj.

Umjetna inteligencija kao katalizator kooperativne simbioze

Umjetna inteligencija omogućava prijelaz s hijerarhijskih sustava na umrežene, adaptivne ekosustave. U njima čovjek i stroj djeluju zajedno – uče jedni od drugih, korigiraju se, dijele odgovornosti i donose odluke u dinamičnom okruženju. To nije više industrijska logika proizvodnje – to je biologija digitalne simbioze.

U tom kontekstu prirodno se nameće pitanje: stvaramo li novu vrstu “inteligentnih kooperativnih sustava”? Odgovor je: već jesmo. Svaki pametni grad, autonomno vozilo, personalizirana medicina ili decentralizirana energetska mreža samo su fragmenti te nove vrste.

Virtualni prostor nove vrste

Nova vrsta tražit će svoj prostor ne samo u našim uređajima, već i u našim vrijednostima, zakonima, edukacijskim sustavima i društvenim normama. Tražit će i priznanje, povjerenje i regulaciju – kao oblik suživota. Pitanje više nije hoće li umjetna inteligencija sudjelovati u društvu, već kako ćemo dizajnirati zajednički prostor djelovanja u kojem će čovjek ostati u središtu, ali ne više sam.
 

K. Skala