Nolan Iličić, Marko Kozlov, Jakov Mozetić i Karlo Džafić studenti su riječkog Pomorskog i Tehničkog fakulteta, koji su nedavno u Monacu predstavili prvo hrvatsko trkaće plovilo, kojem je svaka radnja na moru zadana preko računala. Na projektu su radili šest mjeseci, a plovilo koje su od milja nazvali Karolina, na natjecanje u Monacu prijavili su u novouvedenoj kategoriji za plovila kojima upravlja umjetna inteligencija.

- Monaco svake godine održava natjecanje s električnim plovilima raznih kategorija i naši dečki sudjeluju zadnjih pet godina. Ovo je prvi put da je uvedena nova AI kategorija gdje je cilj bio napraviti plovilo standarnih veličina, gabarita i karakteristika, kojim upravlja umjetna inteligencija. Čim smo vidjeli objavu za takvu vrstu natjecanja bacili smo se na posao. Zadani su nam određeni zadaci koje plovilo treba izvršiti: Samostalno otploviti slalom s povratkom na cilj. Bila je to odlična prilika svima za primjenu znanja, ali i učenje od kolega koji su sudjelovali iz svih krajeva svijeta, od Mađara, Belgijanaca, Poljaka, Indijaca te velikih imena s Cambridgea - kaže voditelj projekta Karlo Džafić.

Njihovo plovilo teško 250kg, napravljeno je od bio materijala, tj. lana. Unutrašnjost se sastoji od raznovrsne elektronike te skupih i vrlo bitnih ultrazvučnih senzora koji služe za preglednost cjelokupne atmosfere, GPS-a, 5G mreža, dva motora, dvije baterije, rutera, kamera koje detektiraju objekte na udaljenosti do 30km, tableta koji prikazuje rutu, kretanje, moguće prepreke. Plovilo doseže brzinu od 15 čvorova, tj. oko 28 km na sat. Sve su radili u riječkom Torpedu što je, kažu, bila lijepa sinergija među studentima s oba fakulteta. U samom dizajnu pomogla im je kolegica s Akademije primjenjene umjetnosti s ciljem da sve bude riječka priča, te otud i ime Karolina.

 Kod umjetne inteligencije najbitniji su podaci, tj. njihova specifičnost. U ovom slučaju programiranje podrazumijeva kontrolu i percepciju pomoću dubinske stereo kamere, koja osim xy osi i same slike, za svaki pixsell raspoznaje udaljenost kamere do određenog pixsella. Na temelju toga postoje gotovi algoritmni koji naprave dvodimenzionalnu kartu na kojoj se nalazi plovilo i na kojem su definirane prepreke. Kada mi zadamo plovilu točku do koje treba doći, ono izračuna put i udaljenost do nje oko definiranih prepreka, tj. konstantno provjerava i ažurira tu kartu, prepreke i put kretanja. Puno je tu koraka, potrebno je puno znanja i strpljenja, zna biti jako stresno doći do cilja, sati i sati testiranja, spuštanja i vađenja plovila u i iz mora, ali kad voliš ono što radiš sve je jako uzbudljivo i zanimljivo, a uspjeh uglavnom zagarantiran - objašnjava glavni programer Marko Kozlov.