Biljanović: Mikroelektroniku sam sedamdesetih godina uvodio u nastavu i znanost u Hrvatskoj
 Prof.dr.sc. Petar Biljanović, dugogodišnji predsjednik Programskog odbora MIPRO, u ponedjeljak 9. studenog primio je državnu nagradu tehničke kulture Faust Vrančić u kategoriji „Nagrada za životno djelo“ za 2014. godinu koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima za trajan doprinos i ukupnu djelatnost u razvoju tehničke kulture, iznimne rezultate trajne vrijednosti na unapređivanju i razvoju znanstvenog i tehničkog opismenjivanja te u razvitku tehnologije i tehničkog stvaralaštva u Republici Hrvatskoj i svijetu. Povodom toga, profesor Biljanović je odgovorio na nekoliko pitanja.
Prije svega čestitke i pitanje što Vama ova nagrada koja se dodjeljuje pojedincima, udrugama i drugim pravnim osobama za iznimna postignuća u djelatnosti tehničke kulture znači?
-Ova nagrada mi svakako znači da je bar netko primijetio da postojim, da nešto radim i da sam nešto i napravio. I da je to što sam napravio vrijedno nagrade. Radio sam mnoge stvari i u drugim sektorima. Uglavnom sam u onome što sam radio bio prvi ili tu negdje, ali su me nagrade uspješno promašivale. Ali ne pridajem tome neki značaj. Nisam radio zbog nagrada. Da meni ova nagrada nešto znači, to je istina. Da li ja toj nagradi nešto značim to ne znam. Nisam ju pitao.
Temelj za dodjelu nagrade za životno djelo je i djelovanje pojedinca u tehničkoj kulturi u duljem razdoblju, možete nam nešto reći o tome?
-U tehničkoj kulturi sam decenijama, bar indirektno, kroz rad na organizaciji velikih međunarodnih ICT skupova MIPRO koji su svima poznati. Oni su dio tehničke kulture Hrvatske, a posebno grada Rijeke koja na tehničku kulturu polaže više nego prosjek Hrvatske. MIPRO je najveći nekomercijalni tehnološki skup u regiji s preko tisuću sudionika iz 30 do 40 zemalja koji vrlo uspješno povezuje gospodarstvo, obrazovanje, znanost i upravu. To je veliki hrvatski brend prepoznatljiv u inozemstvu, vrhunski hrvatski proizvod.
Pored rada u MIPRO-u zadnjih desetak godina obnašam dužnost člana ili predsjednika međunarodnog ocjenjivačkog suda međunarodne izložbe inovacija ARCA gdje nastojim pridonijeti prepoznavanju najvrijednijih inovacija i dati im nagradu. Kolegama u ocjenjivačkom sudu uvijek govorim: Mi možemo pogriješiti ali to nikada ne smije biti s namjerom da nekoga preferiramo ili oštetimo. Nikada nitko ni od domaćih ni od inozemnih inovatora nije stavio prigovor na naše odluke.
Uz navedeno za tehničku kulturu me vežu i patenti zaštićeni skoro u cijelom svijetu sa nagradama u inozemstvu.
Kako gledate na tehničke znanosti u našoj zemlji i svijetu s obzirom da ste uveli područje mikroelektronike u znanstveni rad i nastavu u Hrvatskoj?
-Mi nemamo izgrađen i definiran odnos ni prema čemu pa ni prema znanosti. Ako nismo definirali odnos ne možemo imati ni politiku. Ako nema politike nema ni pravog financiranja. Nešto ćemo profitirati od europskih fondova ali oni nam neće dati pamet i društvenu odgovornost.
Mikroelektroniku sam sedamdesetih godina bez ičije formalne podrške uvodio u nastavu i znanost u Hrvatskoj svladavajući mnoge otpore. Podržali su me – studenti. Moram reći da sam tu imao ludu sreću – imao sam sjajne studente na svim razinama nastave te sam vodio prve naše diplomande, magistrante i doktorande. Većim dijelom su magistrandi i doktorandi bili iz industrije, tek jedan manji dio sa sveučilišta. Dolazili su iz RIZ Tvornice poluvodiča, Instituta RIZ, Instituta Nikola Tesla, Energoinvesta, Brodosplita… Zbog njih sam napisao prvi sveučilišni udžbenik iz mikroelektronike „na brdovitom Balkanu“. Bilo je to koncem sedamdesetih godina. Imao sam u tome veliku podršku vrlo poznatog profesora ETF-a Hrvoja Požara i legendarnog urednika Školske knjige Željka Matutinovića koji mi je potpisao ugovor za čak četiri sveučilišna udžbenika koji su objavljivani u puno izdanja i koji su popunjavali ex-Jugoslavenski prostor.
S obzirom da ste sunositelj tri međunarodna patenta i nekoliko domaćih, te dobitnik nagrade J.J. Strossmayer za najbolje znanstveno djelo u području tehničkih znanosti za 1996.godinu, koja je Vaša poruka mladima?
-Mladima poručujem da se na vrijeme prilagode novom dobu jer će u njemu živjeti. Pri tome trebaju imati na umu da svijet ne počinje s njima već sa Keopsovom piramidom. Trebaju jako dobro znati što je bilo prije njih i uzeti sve ono što je dobro. Onaj koji misli da može razumjeti današnjicu bez poznavanja prošlosti grdno se vara. Nije fraza da je povijest učiteljica života. Ona je učiteljica koja kažnjava neznalice.
Pored toga poručio bih da je završetak formalnog obrazovanja početak stvarnoga i da je cjeloživotno učenje uvjet opstanka.
Poručio bih i da se u budućnost ne može ići uz vjerske, nacionalne i rasne zablude i predrasude kojima ovi prostori obiluju i da ne može uvijek netko drugi biti kriv za naše teškoće i neuspjehe. Svakome sam spreman reći: Imaš li probleme i zanima te tko je kriv, pogledaj u zrcalo. U njemu je krivac. U zrcalu je tvoj stvarni neprijatelj. Njega moraš pobijediti.
Koliko ste vrijednih nagrada dobili do sada i tko Vas je predlagao?
-Dobio sam malo nagrada. Od vrijednijih navodim nagradu J.J. Strossmayer za najbolje znanstveno djelo u području tehnički znanosti za udžbenik Poluvodički elektronički elementi godine 1996. Predložila me Školska knjiga u svoje ime i to kao jedinog autora što je posebno priznanje jer su ostali laureati redovito dijelili jednu nagradu.
Vrijedno priznanje je i uvrštenje patenta „Silicon heating element“ u najbolje proizvode u području kućanskih aparata za 2000. godinu u Britaniji.
Prije rata dobio sam priznanje za doprinos razvoju samoupravljanja u općini Trnje. To svakako jeste jedna od većih nagrada jer je općina Trnje bila jedna od većih općina u Zagrebu. (Molim prestanite se smijati!)
Nagrade su me uglavnom spretno mimoilazile jer se vrlo često ili „nisam uklapao“ ili nisam bio „njihov“. Pa kako ja nisam bio „njihov“ ni nagrade nisu bile moje.
Možete li reći kada ste dobili prvu nagradu u životu i povodom čega?
-Dobio sam ju 1955. kao gimnazijalac od tada kultnog časopisa Polet za esej o velikom talijanskom pjesniku Leopardiju. Esej sam „nadrljao“ za jedno poslije podne i to za opkladu i pokupio nagradu za esej. Od novčanog dijela poveo sam dečke iz razreda u tada popularni Varijete (danas Kerempuh) u Ilici i tu uglavnom spiskao lovu. Meni, a njima pogotovo, nije bilo žao te love. Ona je po našem mišljenju bila korisno utrošena. Stanje bez love bilo je za nas najnormalnije stanje. U njemu smo plivali kao riba u vodi.
Kao predsjednik Programskog odbora skupova MIPRO i DaNTe, možete nam nešto reći o njihovom utjecaju na razvoj tehničkih znanosti?
-MIPRO i DaNTe dragocjeni su tehnološki, gospodarski, znanstveni i upravni događaji i uz to proizvodi s etiketom „izvorno hrvatsko“ koju nitko, baš nitko, ne može osporiti. Nastali su u Rijeci i Opatiji, stvorili su ih domaći ljudi na vlastiti poticaj. Pomogli su neki ljudi iz Ljubljane, Zagreba, Beograda, Maribora, kasnije od svakuda, ali epicentar je bio u Rijeci. Ta priča traje skoro 40 godina i priča o MIPRO-u je kronika razvoja ICT-a na ovim prostorima, ali i u svijetu. Kroz MIPRO je prošlo preko 30 tisuća sudionika koji su svoje znanje na skupovima MIPRO dijelili s drugima. To je odgajalo generacije inženjera, menadžera, marketinških stručnjaka i ostalih. Ti ljudi su unaprijeđivali postojeća, ali i stvarali posve nova poduzeća. S ponosom ću reći da je MIPRO jedinstveni skup u svijetu koji je ponikao iz potreba prakse u regiji u kojoj je proizveden prvi džepni elektronički kalkulator u Europi. MIPRO je od početka svoj, nije nikoga kopirao ali su njega pokušavali kopirati pa povremeno i eliminirati. Ali MIPRO je bio jači jer je izrastao iz potreba realnog života. Ostao je skoro četiri decenije točka susreta gospodarstva, znanosti, obrazovanja i uprave. Stvarali su ga sjajni ljudi od kojih bih naveo samo trojicu koji nažalost nisu više s nama: Mihajlo Filiferović, Rajko Tomović, Branko Souček.
MIPRO kao udruga okuplja uz pojedince i skupne članove, od malih poduzeća do velikih kompanija. Suradnici tih poduzeća i kompanija stjecali su bitna znanja na skupovima MIPRO. MIPRO je stvarno djelovao i djeluje na razvoj ICT sektora u Hrvatskoj te ima veliki gospodarski značaj.
Poučno je prolistati monografiju MIPRO – jučer, danas, sutra izdanu 2007. da se vidi na koje je sve načine MIPRO razvijao ne samo Hrvatsku i da se vidi koliko puno je osoba u tome dalo svoj doprinos.
Mogu reći da sam osobno „ulupao“ skoro četiri decenije radeći u MIPRO-u i da mi uopće nije žao jer je MIPRO obilježio razvoj ICT-s na ovim prostorima. Plodove ne može nitko zanijekati. Imati skoro četiri decenije u lijepoj našoj tako veliki skup sa preko tisuću sudionika koji je 100% hrvatski brand – to nikoga dobronamjernog ne može ostaviti ravnodušnim. To je veliki uspjeh svih nas koji smo to izdržali. Izdržat ćemo i dalje.
11. studeni 2015 |