DRUŠTVO ZNANJA – zagrebački dio priče
Pita me poznanik, česti sudionik i poklonik skupova MIPRO:
-Na Vašim materijalima otisnuta je parola S MIPROM u društvo znanja. Stavili ste ju čak i na zastavu MIPRO-a. Recite mi laički što parola o društvu znanja znači. Samo molim vas, nemojte citirati dokumente Europske unije, zaključke uvaženih sveučilišta, jer oni s puno riječi samo zamagle stvar. Objasnite mi što to kod nas stvarno znači. Kako se to, na primjer, osjeća u Zagrebu?
-OK. Shvatio sam.Najteže je stvari objasniti na lak način. Evo kako se to lijepo vidi u bijelom Zagreb gradu. Čekate na Jelačić placu tramvaj i iznenada se sjetite da trebate kupiti knjigu. Propustite tramvaj i krenete Ilicom ka uglu s Margaretskom gdje se godinama nalazi velika knjižara. Stignete u dvije minute pred knjižaru ali ne možete ući u knižaru jer knjižare više nema. Sada je tamo neka druga prodavaonica. Nema veze, knjižara više ili manje, nije bitno. Stotinjak metara dalje, s iste strane, je druga, manja knjižara. Možete lako stići pred nju, ali ne i u nju, jer ni nje više nema. Prodaje se nešto treće. No malo dalje, bliže Frankopanskoj, ali sa suprotne strane, je velika knjižara koja postoji „oduvijek“. No ni nje više nema. Tri knjižare na pet minuta hoda jednostavno su nestale. Tri vrlo stare knjižare. Tri vrlo dobre knjižare. Tri knjižare koje su mnoge od nas odgajale.
Knjiški crv ne predaje se tako lako. Na lijevo krug, pa malo desno, i evo nas na Cvjetnom trgu s poznatom znanstvenom knjižarom. Ni nje više nama. No blizu je Trg Maršala Tita, s Čelapom, kultnom knjižarom tko zna od kada. Naravno, pogađate, ni nje više nema. No sretna je okolnost, ako Vas od ovoga traženja knjižare zaboli glava, da možete u ljekarni, u prostoru bivše knjižare, kupiti neki od brojnih i učinkovitih preparata protiv glavobolje. I to po vrlo povoljnoj cijeni.
Pet knjižara na prostoru manjem od jednog kvadratnog kilometra je nestalo – svaka čast! I to u najstrožem centru Zagreba. I to u kratkom roku. I to u našoj kulturnoj metropoli koja i u Europi, kojoj se sada vraćamo, nešto znači. Još jednom – svaka čast.
Eto, to je mali dio priče koju zovemo Društvo znanja. Zagrebačko izdanje priče.
Naravno, okorjeli informatičari reći će da se knjige iz knjižara sele na internet. Recite mi, molim lijepo, kada ste nešto bitno duže od maila pročitali na internetu. Kada ste čitali roman na Internetu? Filozofsku knjigu? Strategiju razvoja Hrvatske? -Pardon, nju niste ni mogli čitati jer nje, iako neki tvrde suprotno, nema.!
I na kraju, budimo optimisti. Nije sve tako crno. Fasada zgrade u kojoj se nalazila najveća od spomenutih knjižara prefarbana je divnom oker žutom bojom. Sve u stilu United Colors of Beneton. (nije plaćena reklama!).
13. veljača 2012 |