Jacques Prevert & Magica Matoničkin
Ima jedna pjesma Jacquesa Preverta o ulici Luxsembourg u Parizu, u kojoj se nalazi istoimeni park. Ulicu su poslije prvog Svjetskog rata preimenovali u čast pilota, francuskog ratnog heroja, poginulog u ratu, Guynemera. U park Luxsembourg se dolazi tom ulicom, park je dio te ulice. Ljudi se tu šetaju, mlade mame dovode malu djecu da se igraju, parovi nešto šapuću, starci u jeseni života love zadnje zrake sunca. Prevert se začuđeno pita: što tu radi jedan mrtav ratni heroj.
Ovo je kolumna ICT udruge i skupa. Tko je Prevert, nadam se, to znamo (spada u opću kulturu, sigurno znate njegovu Barbaru iz Bresta) ali tko je Magica Matoničkin ? Hm… to ne znate, pa ću Vam reći.
Magica je seoska učiteljica iz sredine i druge polovine prošlog stoljeća, iz jednog sela u Podravini. Što jedna seoska učiteljica iz onoga doba radi u ovom tekstu? Djeluje kao onaj Prevertov poginuli ratni heroj. Ali samo na prvi pogled. Svi mi radimo svoj posao, smatramo ga važnim, inače ga nebi radili. Ali kriza je, teška su vremena. Nemoćni smo, mogućnosti djelovanja su slabe, valja se strpiti dok se ne pojave neki povoljniji vjetrovi. Čekamo. Najčešće skrštenih ruku.
Što bi napravila jedna posve obična seoska učiteljica, iz jednog posve običnog podravskog sela, odnosno što je napravila u doba puno veće neimaštine? Malo selo, puno čupavih dječjih glava, koja uče o svijetu, a iz svoga sela se nikada nisu makla. Kako im opisati more koje ni njihovi roditelji nikada nisu vidjeli? Magica dolazi na suludu ideju. Odlazi u Selce kraj Crikvenice, obilazi stare kuće, pregovara sa lokalnim vlastima i „iskamči“ jednu staru kamenu kuću u poluraspadnutom stanju za dječje odmaralište. Nije to kuća za život, treba ju temeljito urediti. Vraća se u selo, raspituje se tko od đaka ima roditelje koji se razumiju u pojedine zanate, skuplja priloge za kupnju materijala i organizira obnovu kuće. Bez novaca, bez podrške službenih struktura, selo dobiva u sred Selca lijepo dječje odmaralište koje i dan danas postoji i radi. Stotine i stotine podravskih dječaka i djevojčica tu su prvi put vidjeli more. Magica je bila utemeljiteljica odmarališta i do kraja života 2000. godine i počasna predsjednica, što sve uredno piše na spomen ploči na zgradi odmarališta.
Što mi danas možemo učiniti da bi bili uz rame seoskoj učiteljici Magici ? Puno više nego što činimo. Samo moramo biti hrabri. Kao što je to u svoje doba bila seoska učiteljica Magica.
Nanese li Vas put u Selce, kad ste u centru, krenite od obale uz brijeg po Partizanskoj ulici i peta kuća s lijeve strane je dječje odmaralište, sa spomen pločom seoskoj učiteljici Magici. Za trenutak zastanite, pročitajte tekst i poklonite se toj hrabroj i pametnoj seoskoj učiteljici koja je napravila ono što svi mi moramo: učiniti v i š e nego što možemo.
PS. Molim gospođu Pavicu da se ne ljuti što bez njene dozvole pišem o njenoj mami Magici i što su navedeni samo šturi podaci o njoj, ali htjeo sam samo reći ono bitno što se tiče svih nas, ma što mi radili, i ma gdje i ma tko mi bili.
9. travanj 2012 |