Mostovi okruga Madison
Kada ste vrhunski stručnjak za automobile ljudi očekuju da vozite vrhunski automobil. Kada ste vrhunski kuhar očekuju da doma jedete vrhunska jela. Kada ste filmski ili kazališni komičar očekuju da ste u društvu zabavni i da znate gomilu viceva.
Dugo vremena nisam imao doma televizor i skoro svatko tko bi mi došao u posjetu postavio bi mi isto pitanje: kako to, ti si elektroničar, a nemaš televizor? Pitanje je samo po sebi glupo i uvijek bih dao isti odgovor: Nemam televizor jer me TV program uopće ne zanima. Nemam vremena za njega. Zašto bih bacao novac. Jedan od mojih upornijih prijatelja uporno mi je dolazio na kavu i svaki put pitao zašto nemam televizor. Kad mi je to dosadilo rekao sam mu da u mojem susjedstvu stanuje poznati graditelj mostova S.Š. , da ću ga nazvati i zamoliti da moga prijatelja i mene pozove na kavu, pa ako S.Š. ima doma most i ja ću kupiti televizor. Ali to nije isto- govorio je moj uporni prijatelj - most nije izmišljen „za po doma“, televizor jeste. Nitko nema doma most, svi imaju doma televizore. Ali meni to nije bio argument da kupim televizor. Kupio sam ga tek kad mi je zaista postao potreban. Ili sam samo tako mislio. A to je bilo puno kasnije od njegove pojave na ovim prostorima.
Nisam ni psiholog ni sociolog pa ne znam što ljude motivira da kupuju ono što im ne treba. A to nije bezazleno. Dapače. Nedavno je jedan pametan čovjek, gostujući na televiziji, rekao da je naša recesija, gubitak radnih mjesta i ono što po tome slijedi u velikoj mjeri uvjetovano time što naši građani, vođeni stranim bankarima, a ne zdravim razumom, novcem koji nije njihov, kupuju stvari koje im ne trebaju. Nisu to samo stanovi (koji su životna potreba), već i strani automobili, ino-skijanja i slični proizvodi za koje strane banke našim građanima daju povoljne kredite. Toliko povoljne da većina građana metodom guranja glave u pijesak ne vidi da riskira svoju budućnost. Pogotovo ako dopusti hipoteku na stan ili kuću. 2. srpanj 2012 |