O jeziku rode da ti pojem ili utakanje ocjena u ISVU
Primam različite mailove, a najviše me vesele oni koje šalje Kristofor Kolumbo. Mi prilično neuko i neuvjerljivo svojatamo Marka Pola, čak imamo i njegovu „rodnu kuću“ na Korčuli. Venecijanci nam se s pravom smiju. Budimo iskreni, Marko Polo nema ama baš nikakve veze s nama. Možda je to dobar reklamno-turistički štos, pa ako donosi novce, neka bude. Međutim, nije mi toliko čudno što svojatamo Marka Pola, koji nije naš, koliko mi je čudno što ne svojatamo Kristofora Kolumba koji jeste naš. Ne po genetskom kodu već po intelektu. Mi svako malo otkrivamo Ameriku. Ili bar toplu vodu. I to u svim područjima života i rada. Zašto bi sveučilišta bila iznimka?
U naslovu jednoga maila doslovno piše kao u naslovu ove kolumnice: Utakanje ocjena u ISVU. U tekstu se pozivaju nastavnici da završe utakanje ocjena u ISVU do toga i toga dana. Kada se toči vino znamo što to znači. Nekome ćete iz vrča natočiti vino u čašu, ali nećete utakati vino u čašu. Po analogiji ISVU je neki rezervoar (spremnik) u kojega ulijete iz neke posude ocjene. Izvršili ste utakanje ocjena u ISVU.
Nekada su se ocjene unosile u knjige u studentskoj službi putem prijavnica. Nikome nije padalo na pamet da utače ocjene u knjige. Zašto se jednostavno i sada ocjene ne unose u ISVU pri čemu ružnu kraticu ISVU treba zamijeniti s nekim njegovim nadimkom. Recimo Marica. Pa ćemo imati unos ocjena u Maricu.
Informatika je promijenila svijet, a time i nas. Ali nije dobro da nas utakanjem ocjena u ISVU učini gorim nego što jesmo. I bez toga smo sasvim dovoljno loši.
Ovo glupljenje jezika podsjeća me na jednu epizodu prastare TV serije u kojoj se dežurni vatrogasac, u jednom poduzeću, žali spremačici:
-Ja sa ženu i dvoje djece živim u jednu sobu. Zar je to ispravno?
Spremačica će: Naravno da nije. Ispravno je: Ja sa ženom i dvoje djece živim u jednoj sobi!
A sada, ako ste sveučilišni nastavnik, požurite na utakanje ocjena u ISVU da ne promašite rok!
PS. Ovaj tekst napisan je prije pola godine, kada sam primio posljednji mail na temu utakanja. Bio sam se čak pomalo počeo i privikavati na taj izraz. Lijepo je rekao profesor Vinko Albert: Čovjek je kao magarac. Vremenom se na sve navikne. I onda, iz čistoga mira, stiže poruka na temu unosa ocjena u ISVU. Nisam ni s kime o toj temi razgovarao. No razmišljao jesam. To je, možda, na utakanje djelovalo na daljinu. Pa je utakanje postalo unos. No to djelovanje na daljinu baš i nije neka novost. 14. svibanj 2012 |