Zašto nanotehnologija u Hrvatskoj i na MIPRO-u?
Moramo li mi baš u svemu novome što se pojavi u svijetu tehnologije sudjelovati? To pitanje čuo sam više puta u kontekstu nastojanja pojedinaca da ozbiljno uđu u svijet nanoznanosti i nanotehnologije. Imali smo na skupu MIPRO 2010 okrugli stol Nanotehnologija u Republici Hrvatskoj. Okupili su se oni koji se bar rubno bave nanotehnologijom. Nije ih bilo previše. Mala dvorana u opatijskom hotelu Admiralu bila je puna, ali ne zato što je nas bilo puno već zato što je ona bila mala.
Uz sve čime se bavimo moramo li ići i u nanotehnologiju?
Umjesto odgovora citirat ćemo jedno pravilo koje vrijedi od kada postoji tehnologija, a to znači od kada postoji čovjek. Formulirano je na više načina, a mi ćemo ga zvati Pravilo tehnološkog pomaka. Ono glasi:
Svaka tehnologija može, zahvaljujući svojim resursima i metodama, napredovati samo do jedne određene granice. Iznad te granice napredak je moguć samo pojavom neke nove tehnologije više razine, s novim resursima i metodama.
Da ovo pravilo funkcionira na globalnoj razini potvrđuje npr. prijelaz sa poljoprivrednog načina proizvodnje hrane na industrijski. Poljoprivreda predindustrijskog doba nije mogla riješiti problem proizvodnje hrane iako je velika većina stanovnika radila u poljoprivredi. Industrija je kroz mehanizaciju, biotehnologiju i agrotehničke mjere – u proizvodnom smislu – riješila taj problem uz puno niži procenat stanovništva zaposlenog u tom sektoru. Slično je mikroelektronika kroz automatiku, robotiku i ICT riješila niz problema industrijske proizvodnje koje klasična industrija nije mogla riješiti sama.
Nakon mikrolektroničke revolucije dolazi nanotehnološka revolucija koja treba dati odgovore na pitanja na koja današnje tehnologije, temeljene na mikroelektronici i onome što iz nje proizlazi, ne mogu dati. Mikroelektronika je limitirana Mooreovim zakonom eksponencijalnog rasta „svega i svačega“ koji će se vjerojatno oko 2020 „slomiti“ te će nanotehnologija diktirati razvoj ICT-a. Međutim, nanotehnologija direktno diktira razvoj svih ostalih područja – nanoelektronika je njen tek jedan, po svemu sudeći, ne i najvažniji dio.
Kod nanotehnologije treba odgovoriti na ključno pitanje: radi li se o tehnološkoj revoluciji ili samo o novoj tehnologiji? U novu tehnologiju nije nužno ići da bi se opstalo, ali to nije moguće kad se radi o tehnološkoj revoluciji. Nanotehnologija jest tehnološka revolucija. Zato za svaku zemlju pravo pitanje nije treba li ići u nanotehnologiju, već na koji način i u kojoj mjeri?
Razmišlja li Hrvatska o tome? Nemamo podataka, vjerojatno ne. Ako je odgovor ipak da, tada Hrvatska o tome razmišlja u dubokoj ilegali.
Čast izuzecima u pojedinim institutima i na fakultetima, čak i u industriji. Dobro je da ih ima, ali bilo bi bolje da ih je još puno više. Da postignemo tzv. Kritičnu masu pa da nanotehnologija eksplodira!
MIPRO će dati, i već daje, svoj doprinos tome. Kao i puno puta do sada. To je njegova misija.
PS.
Na okruglom stolu o nanotehnologiji u Hrvatskoj, održanom na skupu MIPRO 2010, jedan od pozvanih uvodničara bio je i prof.dr.sc. Saša Zelenika sa Tehničkog fakulteta u Rijeci, povratnik iz Švicarske, koji se sustavno bavi i nanotehnologijom. Nakon posljednjih parlamentarnih izbora postavljen je na mjesto pomoćnika ministra Željka Jovanovića, u resoru znanosti. Nadajmo se da će naći način da pomogne razvoj nanotehnologija u Hrvatskoj.
30. siječanj 2012 |