Mi i oni
Nisam njemački fan. Ali sam fan njemačke radničke klase. Ponekad mi se čini da je tamo cijeli narod radnička klasa. Po tome kako radi i kako cijeni rad.
Prije izvjesnog vremena proveo sam desetak dana u Njemačkoj, u području između Munchena i Bodenskog jezera. Lijep kraj, tipična turistička regija. Jednoga poslijepodneva „pobjegao sam“ sam od sebe i završio u jednom selu. Selo na padini brijega, lijepe i vrlo uredne kuće, lijepi vrtovi, šišana trava, u centru kafić koji ne radi, u dnu sela riječica, kraj riječice hala, u hali radnici proizvode parket. U toku je i utovar paketa s parketima u kamion. Odlazim do susjednog sela, par kilometara dalje. Opet ista slika, i ovdje kafić ne radi ( moje istančano balk ... pardon, jugoistočnoeuropsko oko, odmah traži kafiće), i ovdje je hala, prave ormare, tovare u kamione itd.
Zanimljivo, u oba sela ne rade kafići, ali rade tvornice. Čini mi se da je kod nas bar malo obrnuto.
Dođe mi da se u maniri Ante Tomića obratim Herr Hansu, virtualnom zaposleniku ovih tvornica i stanovniku ovih sela. Kako bih s njim razgovarao? Možda ovako:
Herr Hans, Vi ovdje proizvodite parkete i ormare, zar Vam nitko nikada nije rekao da se to ne isplati?
Kako se ne isplati – pobuni se Hans – pa mi od toga živimo!.
Sasvim sigurno se to ne isplati – dodajem s visoka - treba zatvoriti tvornice, to su ... skoro mi se omaklo da kažem da su to socijalistički mastodonti ... nerentabilni pogoni, samo Vi niste sposobni učiniti ih nerentabilnim. Trebate menadžere koji znaju kako se to radi. Ako Njemačka nema takovih menadžera imamo ih mi na pretek, mi ćemo Vam ih poslati. Naravno, trebate ih dobro platiti kao što mi dobro plaćamo Vašega ... no nećemo sad o tome.
A od čega će ljudi živjeti ako zatvorimo tvornice, pita rezignirani i k tome još i virtualni Herr Hans.
Pa od socijalne pomoći, kao i naši radnici, a od čega bi drugog?
A od kuda nam novac za socijalnu pomoć, pita neuki Hans.
Pa od kredita koje ćete uzimati od inozemnih banaka!
A što će biti kad netko želi kupiti ormar ili parkete?
Čudna mi čuda, pa jeste li čuli za uvoz?
A od kuda nam novac za uvoz?
Pa uzmite kredit u stranoj banci. Talijanska banka rado će Vam dati kredit za uvoz ormara i parketa iz Italije.
A što će naši ljudi raditi, opet će Herr Hans.
Pa neće ništa raditi, zašto bi bili ludi da rade. Pogledajte nas ... Otvorite ona dva kafića koji su zatvoreni i ljudi će tamo provoditi vrijeme. I neće gutati industrijsku prašinu. Bit će zdraviji. Živjet će duže.
Herr Hans sumnjičavo vrti glavom i ništa ne razumije. Svim tim Hansovima trebamo poslati bilo kojega našega škegru da im objasni da se proizvodnja ne isplati i točka. Jadni Nijemci, nikako to da shvate. A mi to shvatili još prije 20 godina.
I zato nam je sada tako lijepo!
Praf nam budi, kako kažu naši Zagorci!
Monday, February 27, 2012 |