Profesori i udžbenici, profesori bez udžbenika
Povremeno dođem u priliku da čitam biografije i popise radova pojedinih sveučilišnih nastavnika. Najčešće su to materijali za izbor u viša zvanja. Od docenta do redovitog profesora. Pojedine biografije su impresivne. Pojedine pak samo izgledaju impresivno. Idete li u detalje, doživljaj je sve manje impresivan. Ima puno detalja koji nisu jasni. Opet čast izuzecima. Ima ih. Ono što me ovdje zanima jesu sveučilišni udžbenici. Oni na prvim stranicama nose oznaku Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis, ako je autor sa Sveučilišta u Zagrebu. Ta oznaka podrazumijeva određenu proceduru nastajanja, recenziranja i odobravanja udžbenika prije odlaska u tisak. Nije bitno kakav je tisak - Gutenbergov ili elektronički. Bitan je sadržaj. Udžbenik kvalificira njegov sadržaj. Naravno, to podrazumijeva i određenu kvalitetu.
Ono što pada u oči je da većina sveučilišnih nastavnika danas nema napisan i objavljen udžbenik, ni Gutenbergov ni elektronički. Pogotovo nema dva ili više udžbenika, što bi trebalo biti više pravilo nego izuzetak. Pri tome postoje dvije vrste nastavnika koji n e m a j u udžbenik. Jedni ne navode ništa pa je očito da nemaju ništa. Drugi također nemaju ništa ali navode nešto drugo, npr. poglavlje u knjizi (koja je vrlo često zbornik a ne knjiga, ali nećemo cjepidlačiti). Poglavlje u knjizi vrijedna je stvar, ali nije ni blizu udžbeniku. Udžbenik podrazumijeva vladanje cijelim područjem a ne jednim njegovim dijelom. Udžbenik podrazumijeva kritički pristup području kojim se bavite te da imate svoj pogled na njega. Udžbenik podrazumijeva i da ste i sami u tom području ostavili neki vidljivi trag. Zato se udžbenici, koji se bave određenim područjem, mogu značajno razlikovati od autora do autora, od udžbenika do udžbenika. Dobro je da je tako. Student može birati udžbenik prema fokusu koji mu treba. (Naravno, ako se ne opredijeli za šalabahter - varijantu kopija PowerPoint prezentacija sa predavanja koje su u velikoj mjeri pojele udžbenike).
Može se postaviti pitanje zašto pojedina sveučilišta ne postave objavu bar jednog udžbenika kao preduvjet da se o izboru uopće raspravlja. Isto vrijedi i za fakultete. Moram reći da je nekada bilo drugačije. Kod izbora u zvanje redovitog profesora preduvjet je bio objavljen udžbenik za područje struke i znanosti kojim se aspirant bavi. U Zagrebu je tu praksu uvodio i zagovarao Hrvoje Požar, dekan ETF-a, tajnik HAZU, prorektor Sveučilišta, legendarna ličnost hrvatske elektrotehnike, najzaslužniji za visoki ugled ETF-a u zemlji i svijetu. Tko nije „imao“ udžbenik, otpao je. Hrvoje Požar, znajući za našu genijalnost u traženju i nalaženju rupa u zakonu, nije dozvolio nikakav ekvivalent udžbeniku. I neki su otpali. Oni koji nisu bili u stanju napisati udžbenik, a to znači niti ovladati cjelinom područja, niti imati svoj pogled na njega, čekali su da Požar ode. I kada je otišao, klauzula o obveznom udžbeniku ubrzo je zamijenjena klauzulom o obveznom udžbeniku ili nečem ekvivalentnom što se svodilo na to da udžbenik nije obvezan. Efekt je bio dvostruk. Redoviti profesor mogao je postati skoro svatko, a udžbenici su se skoro prestali pisati. Jedan ugledni sveučilišni čelnik čak je izišao s tezom da udžbenike uopće ne treba pisati već treba prevesti najbolji američki (zašto baš američki?) udžbenik. Kako su udžbenici kulturno dobro jednog naroda i svjedočanstvo jednog vremena, to znači da mi postajemo dio američke kulture i da naše doba postaje dio američkog doba. Želi li to Amerika? Namjerno ne pitam želi li to Hrvatska.
Pitao sam jednoga uglednog sveučilišnog profesora, nakon odlaska u mirovinu, zašto nikada nije napisao i objavio udžbenik. Odgovorio mi je da on to može ali kod nas nema nikoga tko bi mogao recenzirati njegov udžbenik. Čovjek je naprosto genijalan. Jedan od uvjeta za izbor u zvanje redovitog profesora mogao bi dakle biti objavljen udžbenik pri čemu autor ne smije biti pretjerano genijalan inače udžbenik nema tko recenzirati! Kako smo mi svi genijalac do genijalca, nije čudo što je sveučilišnih profesora sve više a udžbenika sve manje. Netko zlonamjeran može reći da tvrdim da je u ovoj domeni nekada bilo bolje. Nije u pravu. Mislim upravo suprotno. Mislim da je sada u ovoj domeni lošije. 16. srpanj 2012 |