Traži  English (United States) Hrvatski (Hrvatska)

inovativno promotivno partnerstvoROBOTIKA – budućnost tehnološkog svijeta

 

 

 


  • Rok za dostavu sažetaka:
    1. lipnja 2020.
  • Rok za dostavu radova:
    1. lipnja 2020.
  • Rok za konačnu recenziju:
    22. lipnja 2020. 

 

Download
 


 

 

DOGAĐANJAVIJESTIPRESS

Pogled iz kosa


Biografija

Treba li jesti hamburgere?

 

Došla mi je u ruke knjiga „2011-State of the Future“ nastala u sklopu The Millennium Project-a, koji već 15 godina sagledava budućnost i koji svake godine objavi novu knjigu na temu budućnosti. Letimičan pogled (kreativno prelistavanje, kako bi to govorio matematičar Blanuša) daje za pravo onome Francuzu koji je rekao : Ni budućnost nije više što je nekad bila.

 

Stvarno nije. Sve prognoze su mračne, a čovjek je dovoljno nerazuman da nastavi istim putem – putem uništavanja prirode iliti piljenjem grane na kojoj sjedi. Kad tresne o tlo, mućnut će glavom, ali tada će biti prekasno. Jedino rješenje je - pobuna mladih. Na svu sreću, mladi to povremeno i čine. Zadnji put to je bilo 1968. kada je živio Herbert von Marcuse. Taj starac, k tome vječno mladi filozof i čovjek, bio je duša studentskog bunta. On je smislio genijalnu parolu: budimo realni, tražimo nemoguće! Jer nerealno je tražiti realno (tj. moguće). Tražimo li ono što je moguće, nećemo dobiti ništa, jer se uvijek dobiva manje nego se traži. Da biste dobili ono što je moguće, morate tražiti više od toga, a to je - nemoguće. To je smisao naizgled paradoksalne Marcuseove parole.

 

No vratimo se stanju budućnosti. Koliko obični građani nemaju pojma ni o čemu, pokazuje podatak sadržan u knjizi, koji je dobar za testiranje ljudskog (ne)znanja. Da vas netko upita koliko je vode potrebno da se napravi jedan jedini hamburger što ćete odgovoriti? Decilitar… četvrt litre…pola litre…to bi već bilo previše! Nije ništa od toga. Točan odgovor je: 2400 litara vode! Što ste zinuli!. Nije tipfeler (pardon, po novome zatipak!). Točno toliko koliko piše. Ponovimo: 2400 litara vode treba za jedan najobičniji hamburger. Vi ćete sada reći pa koliko vode onda plaćaju oni koji rade hamburgere? Plaćaju puno manje, jer je u potrošnju vode po hamburgeru uračunata i kiša, koja mora padati, da bi rasla trava koju goveda jedu, zatim sva voda koju govedo popije prije nego se pretvori u hamburger i tako dalje, a ta voda se ne plaća. Zapravo, plaća se, ali na jedan drugi i puno skuplji način. Slična računica vrijedi i za sve ostalo što ljudi rade. A to što rade je sustavno uništavanje svih resursa. No ne smijete biti naivni pa nasjesti na štos da će situacija biti bolja ako ne jedete hamburgere već recimo janjetinu sa ražnja. Možda za to treba 4800 litara vode!

 

Rješenje je da ne jedete hamburgere ali ni ništa drugo. Bit ćete gladniji i sigurno zdraviji.

 

Ništa zato. Idemo na ćevape! Možda završimo u idućem izdanju knjige o stanju budućnosti.

30. travanj 2012

START UPomanija25. ožujak 2019
„Maharadžin paradoks“ ili „Da li je maharadža socijalno osjetljiv i ako jeste zašto nije?“24. lipanj 2015
Kopanje strategije u selu Zvrnduša Gornja24. lipanj 2015
ARHIVA
Suorganizatori - nasumično
FOI VaraždinIRB ZagrebHAKOMKončar Elektroindustrija ZagrebENT Zagreb