Dostojanstvo knjige ili zašto Mona Liza nema brkove
Radio sam u životu puno različitih stvari pa sam tako pisao i sveučilišne udžbenike. Tiskao ih je jedan poznati domaći nakladnik. Imao sam sreću da su se ti udžbenici za naše prilike dobro prodavali, posebno prije rata, kada je domaće tržište bilo puno veće.
Dvije do tri godine nakon tiskanja naklada bi se prodala i nakladnik bi me pozivao na sklapanje novoga ugovora za slijedeće izdanje. Redovito bi me pitao želim li udžbenik dopuniti ili možda dopisati poglavlje ili možda nešto izbaciti. Rekao bih uvijek isto: da ću ispraviti tipfelere koji su mi u prethodnom izdanju promakli. U vrh glave jedan dan posla. Ostalo nisam radio. Nikada nisam nešto tekstualno ni dodavao ni odbacivao.
Urednik, dobar čovjek, stručan, uvijek mi je govorio da svi autori rade novo i dopunjeno izdanje čime se drži korak sa vremenom, a ja jedini to ne radim. No to za mene nije bio nikakav argument. Baš suprotno od toga. Ako nešto svi rade sasvim je nevažno da li to radim još i ja. Ili neka treća individua.
Zašto bi autor sveučilišnog udžbenika morao nadopunjavati tekst udžbenika svaki put kada se tiska novo izdanje? Vjerojatno zato što nešto u trenutku pisanja može iznositi maksimalno 100, a pet godina kasnije, kod novog izdanja, može iznositi čak i 1000. Tiska li se reprint staroga izdanja student će naići na podatak 100 umjesto podatka 1000. No to nije razlog da se tekst dopunjuje. To je razlog da takovi podaci ne ulaze u udžbenik. Oni nisu bit stvari. Oni su nevažni u kontekstu fundamenata struke. A udžbenik je baš to: fundament struke. On se ne mijenja svakih pet godina. On se zapravo uopće ne mijenja ili se mijenja puno polaganije od frekvencije tiskanja knjige.
Što mislite zašto Mona Liza nema brkove? Zato što ju je Leonardo naslikao u jednom dahu. Da se je Mona Lizi vraćao svakih pet godina (novo izdanje Mona Lize) svaki bi put nešto dodavao te bi Mona Liza na kraju možda imala brkove. Ali nema ih. Leonardo nije falsificirao vlastita djela.
Svaka ljudska tvorevina u prvom redu je svjedočanstvo jednog vremena. Ono se napiše ili nacrta ili sklada i ostaje takvom za sva vremena. Nema retuširanja prošlosti. Politika se izuzima. Ali mi se ovdje ne bavimo politikom. Ona se, naime, kako je poznato, bavi nama.
26. ožujak 2012 |